kad ostavis zeljezo u dvoristu na kisi pocne "hrdati". to je ustvari oksidacija, sto znaci da se kisik iz zraka spaja sa zeljezom i to onda ima neku smeckastu boju, oblik nekih listica i prodire tokom vremena u zeljezo, moze ga cak i nakon dovoljno vremena cijelog "pojesti".
apsolutno ista stvar se desava i u vatri ali puuuno brze zbog visoke temperature. dakle, kisik iz zraka kojeg upuhujes u vatru spaja sa se sa zeljezom i nastaje hrda iliti oksidacija. od prilike 100 do 1000 puta brze nego da komad zeljeza stoji u dvoristu na kisi.
ta oksidacija je nezaustavljiva, moze se malo usporiti ali ne i u potpunosti zaustaviti tokom kovanja, kako god skidas nastale listice, cetkom ili turpijom, novi zrak dolazi i novi slojevi celika ili zeljeza oksidiraju.
kada lupas sa cekicem po uzarenom komadu, neke listice utiskujes u materijal, a poslje se sami odvoje od komada i obicno ih je hrpa oko nakovnja. ono sto je bitno je da njihov otisak ostaje u celiku i to poslje skidas sa turpijom ili cime vec.
izbjegnuti cijelu pricu nemozes, kako sam prije rekao, ali je mozes usporiti sa drzanjem komada u vatri tako da je povise od najuzarenijeg dijela vatre, tj tamo gjde vise nema puno kisika ali onda je iskoristivost zagrijavanja tj peci manja i tako da kujes sa vodom. stalno poljevas nakovanj i cekic sa vodom, pa ce voda u dodiru sa uzarenim komadom eksplodirati i to ce maknuti dobar dio tih oksida od mjesta udarca cekica i sraza sa nakovnjem, ali opet, vrijeme kovanja ce biti dulje. svako zlo za neko dobro. ipak, imati ces manje toga za brusiti.
Subject: Talog poslije kovanja 
Sat Dec 05, 2009 2:45 am
