nekaka osnovna podjela konstrukcija drske bi bila na puni trn (enlg. full tang) i na skriveni trn (engl. hiden tang).
puni trn -
https://2img.net/h/i295.photobucket.com/albums/mm151/stari-nakovanj/noz/8-1.jpgskriveni trn -
https://2img.net/h/i295.photobucket.com/albums/mm151/stari-nakovanj/puukko_tutorial/3-1.jpgti pricas o skrivenom trnu.
nisam ih bas nesto previse napravio, ali evo par savijeta...vise iz knjiga i sa neta nego iz vlastitog iskustva
cijela prica nije toliko komplicirana da se ne bi mogla shvatiti samo iz slike noza sa vec nasadenom drskom. ali par savijeta moze posao uciniti puno brzim i krajnji rezultat dugovjecnijim, pa evo;
najjednostavniji nacin; rupa se busi svrdlom promjera istog kao i debljina trna (ne visina vec debljina!!), zatim se trn zagrijava do nekih 600 - 700 stupnjeva celzijevih i jednostavnim guranjem tog uzarenog trna u rupu gdje si on napravi negativ svog oblika. kada se trn ohladi, u rupu se nalije ljepilo i ponovo ugura trn i cijela stvar ucvrsti dok se ljepilo ne osusi. ocito, rupa u drvetu se ne probusi do kraja i ovo onda ispada slabiji oblik konstrukcije koji se uglavnom koristi kod kuhinjskih nozeva.
slican nacin se primjenjuje i kod kosira ili vijaka, ali se rupa busi do kraja, dio trna viri van (oko 7 mm) i jednostavno se umjesto ljepilom ucvrsti tako da se dio koji viri van (dok je jos relativno topli) savine.
kod puukko nozeva, takoder se busi rupa svrdlom maksimalnog promjera ne veceg od sirine trna, ali se za razliku od navedenog primjera, ne prosiruje na dimnezije trna toplinom vec trupijama ili pilicama, i to sa sto je moguce uzim tolerancijama. ako se trn mora nabiti, postoji opasnost od kalanja, ako je prelabav - tj rupa je prevelika, "cvrstoca konstrukcije" je mala. Bo Bergman u svojoj knjizi "knifemaking" opisuje kako su mu sve drske sa skrivenim trnom nakon nekog vremena koristenja pukle ili se olabavile do neupotrebljivosti kada je rupa za trn bila puno prevelika.
rupa se busi kroz drvo i izlazi na drugoj strani van, takoder van mora izlaziti i trn.
ako je rupa dobra, sljedeci korak je zaljevanje ljepilom i zakovanje. koje ce biti prije, ovisi o majstoru. ako se drska prvo ljepi, potom zakiva, za vrijeme susenja ljepila drska mora biti u stegi koja pritisce drsku skupa (ako je od vise komada) i cijelu drsku na noz.
zakivanje je zadnji dio procesa; na zadnji dio drske dolazi plocica nekog metala (bakar, mesing, bronca, inox ili sl) iako ima i ludaka koji ne stavljaju nista, vec zakivaju na drvo - rezultati su, u najmanju ruku cista umjetnost, a proces je dugotrajan i riskantan.
trn viri van drkse oko 1 mm, na njemu ne bi smjelo biti nikakvih ostataka od rezanja ili brusenja. eventualno se rupa moze forzenkati (upustiti) da ostane mjesto za novonastalu glavu bez da izlazi iz povrsine metalne plocice. laganim cekicem (sto dulja drska i sto laksi cekic!!) se lupa po trnu dok noz stoji ucvrscen u skripcu za ostricu.
ako noz visi na spagi, udarcem po ostrici dobivas odredeni zvuk. duljina tog zvuka ovisi o kvaliteti nasadivanja drske. koliko i kako - neznam, to ces morat sam istraziti.
evo ga, nadam se da sam ti pomogao
