FORUM O KOVANJU I IZRADI NOŽEVA
 
HomeFAQSearchMemberlistUsergroupsRegisterLog in

Share | 
 

 Lovački nož

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
Strider
Admin


Posts : 466
Join date : 2009-12-01
Age : 24

PostSubject: Lovački nož   Sat Aug 18, 2012 4:30 pm

Napokon sam završio još jedan nož, po redu deseti. Namijenjen je kao lovački nož, ali ne samo za deranje kože, već nešto pola ovog, pola onog. Mnogo sam naučio kroz mukotrpan proces "trial i error-a". Krv mi je popio, no o tome nešto kasnije. Kako na faksu, jedan od rijetkih, imam pristup većini "potrebitih" alata, ovaj mi je nož poslužio i za eksperimentiranje, prvenstveno radi toplinske obrade i sukladno tome, mjerenju tvrdoće. Pa, krenimo!

Dizajn je trebao biti ovakav; bowie oštrica sa naglašenim trbuhom za lakše deranje, trn konstrukcije, s klip-om na vrhu, swedge na leđima zbog lomljenja kostiju (neprovjerena informacija), stil drške po odabiru naručitelja. Materijali po mom izboru, kao i dimenzije- osim dužine drške naravno. Kako rijetko kad imam volje pratiti dizajne "straight forward", u glavi mi ostane samo ideja i oblik noža, sve ostalo ide "by the way", usput. Dimenzije i specifikacije još nisam ni izmjerio, no, dok napišem cijeli post, biti će vremena i za to.


Materijal izrade je stara polukružna turpija za metal pronađena ruzinava u vrtu moje srednje škole. Ah mi knifači, samo gledamo što je za iskoristiti. Nakon što sam iščetkao, našao sam i žig, ali ga je ruzina unakazila. Tko zna, nek javi. Mogao sam na faksu provjeriti točan kemijski sastav, ali čemu?


Metoda izrade je mješovita- prvo grubo kovanje, onda mehaničkim odstranjivanjem čestica, iliti višednevno turpijanje i brušenje. Naravno, znate mene, nema kod mene grindera i ostalog, samo tradicija.


Nisam vješt u kovanju (za sada), tako da učim na greškama- bridovi većeg čekića su preuglati i ostavljaju ove proglete tragove. Nadalje, pošto nemam peć koja bi kovača krasila, moram se zadovoljiti s ovom koju imam, ručne izrade. Mislim, posluži ona, čuva dobro temperaturu i sve ali pumpa ne valja. Pa zbog tog razloga, prilikom izvlačenja trna kovanjem, pri preniskoj temperaturi, trn mi je više puta pukao, stoga je ukupna duljina noža skraćena za...previše centimetara.


Imao sam problema sa stanjivanjem, jer su gornja i donja strana nejednako široke, zbog polukružnog presjeka turpije. No, s vremenom, nakon bezbroj udaraca, uspio sam stanjiti na razumnu debljinu.


Sredio sam i čekić, više ne ostavlja tragove, ali svejedno su ostali oni stari.


Nekako sam ih izravnao, više nisu izraženi. Ovdje vidite kako je trn puknuo.


Nakon mnogo razmišljanja, uspio sam izvući pristojnu duljinu noža. Da bih to postigao, krenuo sam piliti. Muko moja, pređi na drugoga!


Krenulo je i pravljenje fazete. Vidite na što sam mislio? Gornja i donja strana turpije nisu jednake širine, pa uvijek ostane ovaj kut.


Daljnje turpijanje...Ova Bacho turpija od 40 cm jede metal!





Sve sam bliži.


Naravno, nakon toliko sati i dana rada, otkrivam nove tehnike turpijanja, što smijem raditi, a što ne. Ne diraj turpiju prljavim rukama jer turpija skliže; ne miči ruke iz laktova nego iz ramena radi očuvanja istog kuta; ne miči turpiju gore-dolje po metalu, nego samo u jednom smjeru.


Napredujem


Došlo vrijeme i za vrh.


Pravljenje "swedge-a". To je bio i pametan potez, jer bi u naprotivnom ostao onaj kut koji je zbog nejednake širine gornje i donje strane turpije.


Vrh.


Hammer finnish.


Sve ovo turpijam u dnevnom boravku, tako da sva metalna prašina padne na pod. U blizini mi je ovaj jaki magnet kojim sve to lijepo pokupim. Piljevinu nadalje iskoristim za ocatun ili što god.


Pa, recimo da su slični. Nema izražen trbuh, ali to je do zbog turpije od koje je rađen.


Druga strana.


Opet vrh.


Riseve od velike i grube turpije brišem manjom.


Nema više velikih riseva.


Vrijeme da se i ramena oblikuju radi pravilnog pripasavanja štitnika.


Preciznost je ključ.




Prelazim na male turpijice za završne milimetare. Ona velika turpija je prenezgrapna za ovaj posao.


Recimo da je simetrično. U nepravilnostima je ljepota.


Vrh je potpuno simetričan.


Za štitnik sam odlučio koristit aluminij jer je lagan za obradu. No, ovaj komad je debljine tek dva milimetra tako da bi se pod utjecajem i vrlo male sile sav izdeformirao...Ali zadržao sam oblik. Naravno, trebalo mi je 3-4 puta da skužim kako da pravilno izbušim i izbrusim rupu da lijepo sjedne oko ramena trna. Iznad aluminija je stainless pločica kojom se nisam htio patiti. Previše je to posla.




Nakon kaljenja u motornom ulju krenulo je popuštanje u pećnici. No sam stavio na ovaj...erm...nosač (?) sa štednjaka da ga makne sa masnih gradela. Zaboravio sam očistiti nož, tako da su ove petrolejne mrlje rezultat nakon 210 C na dva sata.




Gledam kako će štitnik ispasti. U ovom sam trenutku još uvijek htio zadržati taj tanki aluminijski štitnik, a podebljao bih ga tako da stavim još jedan iza. Aluminij je zahvalan metal, mekan i lako obradiv, ali lijep i lagan. Alu štitnik laganim udarcima polako proširujem prema ramenima. Vidi se, uostalom, i trag na trnu gdje je granica do kuda sam došao. kasnije sam odustao od tog tankog komada.


Testiranja tvrdoće na faksu. Brojevi #1, #2 i #3 označuju koliko sam puta ponavljao cijeli proces toplinske obrade, od normalizacije, do kaljenja i popuštanja. U prvom ciklusu, broj #1, nisam uspio zakaliti kako spada, pa je i popuštanje bilo kilavo. Razlog tome je, po mom mišljenju, taj da sam ga kalio u jako malo ulja, koje nije uspjelo ohladiti čelik u što manje, vremenu. U pomoć mi je izašao profesor na faksu, što je dalo rezultata. Rekli biste da sam uspio, i jesam ustvari, nož je nakon popuštanja u brojevima #2 i #3 tvrdoće oko 60 HRC-a, što vidim da je u današnje vrijeme popularno i poželjno...ali meni je cilj bio oko 54-55 HRC-a, jer ipak je to lovački nož od alatnog čelika, i još k tome želim isprobati onaj swedge na stražnoj strani. Bolje da se malo izdeformira nego da mi cijeli nož pukne zbog krtosti, ne?


Ovaj da, zaboravio sam reći da mi je nakon drugog ciklusa TO (#2) vrh noža, milimetar ili dva, puknuo jer sam ga slučajno udario u metalni stup rasvjete dok mi je bio u džepu sportske torbe. Znam, mogao sam to srediti i brus papirom, ali ako imam priliku raditi na svim onim pećima, zašto se ne bih igrao, no harm done. Turpijom sam ga u čas posla sredio. I izravnao, da, i to sam zaboravio reći. Savio mi se negdje oko rikasa, pa sam ga još toplog stavio u škrip.


Evo i procesa TO...prvo normalizacija (ne trostruka industrijska, smatram da je jednom dovoljno, nit je to chopper velike mase i duljine, nit je to nešto o čemu tuđi životi ovise pa da mora biti savršeno). Todao sam i maleni choil.


Gašenje u vodi. Ili ulju, ne sjećam se. Moda oboje. U ovoj sam staklenci bio kalio prvi put u ulju (ciklus #1 na gornjoj slici), pa ga nije dovoljno brzo ohladilo. Sada na Ovaj sam put gasio u istoj posudici, samo što sam ju stavio u drugu, veću, tako da ima dovoljno tekućine za ohladiti čelik. A uostalom, staklenka je dublja od ove vanjske posude, tako da mi je i najdonji dio oštrice zakaljen.


Dok je peć još vruća, iskoristim preostali ugljen za neke druge projekte.


Popuštanje u velikoj peći. Oh boy! temperatura kaže 235, no to traje samo par sekundi jer oscilira. Kako se te oscilacije smanjuju, peć je dostigla željenu temp.


Boja taman- straw yellow, gold ili kako već.


Mjerenje na tvrdometru. Vidite kako je savijen prokleti gad, taman kod rikasa.


Trn je mekan, >30ak HRC-a.


Rekoh da bagru izravnam, pa ga sa stegama učvršćujem na metalnu ploču i drito u pećnicu na 220C na sat vremena ako se ne varam. Svakih par minuta bih zategao ovu srednju i zadnju stegu iznad rikasa.


Križ ti ćaćin!


Nakon što je prošlo sat vremena, možda malo dulje, tek radi homogenizacije čelika, izvukao sam ga van i stegnuo do kraja. Uspjelo mi je, izravnao sam hulju. Boja oksidacije predivno je ispala, zlatna. Slike nije baš najbajnije prikazala, ali kužite poantu.


Usporedba s mojim radnim konjem.


Pa, krenimo i dršku raditi! Odabrao sam bukvu s gljivičnim oboljenjem (spalted beech), šarenu, uzetu sa izleta na Jančaricu (tema "Kratka Šetnja Livadom").


Rupu zbušio.


Volim tradicionalne stvari, pa tako isključujem nepotrebnu uporabu epoxi ljepila, što je danas "in". Vidjet ćete kasnije o čemu pričam. Naoštrio sam i kraj trna, da bude kao dlijetlo. Zadnja tri noža s trn konstrukcijom sam tako napravio i nisu zakazali. Ljudi stoljećima "pale" rupe u drškama i ne koriste ljepila, a svejedno im te drške traju i traju i traju. Kakav sam zemzo, vjerojatno bih pupustio oštricu ili sebe spalio da to idem raditit, tako da je i ovaj način sasvim dovoljan.




Kožni razdjeljnik i deblji aluminijski štitnik od 3-3,5 mm, ne sjećam se. Taj je puno deblji od prethodnog i ljepše sam ga sredio da čvrsto drži ramena noža.


Gradacija 120, pa odmah skok na 1200 pa purol pasta. Nema kod mene finese.




Fit će biti dobar.


Nakon stavljanja drške, krenuo sam obrađivati bukvu i skužio sam da je prespužvasta, pretrula i jako mekana. Morao sam naći drugi komad. Šteta, bila je predivno šarena.




Pošto mi je ostao komad parene crvene bukve, nakon rađenje nove drške za sjekiru, izabrao sam isti. E sad, vraćamo se na onaj naoštreni trn.

Nacrtam dizajn. Krenem bušiti rupu, ali malo kraću nego li je trn noža, centimetar je dovoljan.


Neke ideje prepravaka štitinika, ali ništa od toga.


E sad, gledajte kako ja spajam dršku s nožem. Panj, čekić i udri brate. Ne prejako da trn ne rascijepa dršku, ali ne preslabo da mi se ne osuši drvofix. Da znam, rekao sam da ne koristim ljepilo i ne lažem. Drvofix mi služi samo da mi kratkovremeno spoji kožni razdjeljnik sa štitnikom- da kasnije, prilikom obrade drške, koža ne pleše oko trna. Na njemu ne štedim, pa je malo i ostalo na trnu.
No, gdje sam stao? Lagano krenem udarati i trn ulazi bez problema. Najednom stane, trenje preveliko. Gledam koliko je ušao, da se nije možda kraj trna savio pa neće dalje ili da nisam tako kratku rupu zbušio? Rekoh, idemo silom. I lupam i lupam i lupam, a ovaj stoji na mjestu. Vrh noža ulazi u panj i svako malo ga moram silom izvčaliti da ne bi ostao trajno zabijen kao onaj Excalibur. Ne, ne čitate neki loš drugorazredni porno ljubić autora kojeg nikada niste čuli. Samo nasađujem dršku! Pih!




Nož je lijepo centriran,


Eto ga, stao je, vrag mu zel mater!


Rekoh, vrijeme da ga rastavim. I jesam, bušilicom sam morao na kraj drške 3-4 rupe napraviti da bih ju mogao skunuti s trna, drugačije neće, ne može.


Odmah analiza zašto nije išlo.


Nije stvar dubine, ona je dobra, nego širine. Premalo sam stanjio strane sa turpijicama. Trenje je ogromno i trn je bio topao, pretpostavljam vruć za vrijeme nabijanja. Drška je kao salivena trnu, ni milimetra razmaka.


Ni makac nakon što sam rascijepao. Drška neće dolje! Dobra znak rekao bih.


Eto ga, kažem vam- dubina je ok (ustvari bila bi), naoštreni bi dio trna ušao 1 cm, malo više u drvo. Nema znaka cijepanja drva. I to je dobar znak.


E sada, strašila me pomisao da se kraj trna nije oštetio pošto nije toplinski obrađen. Nema veze, nije mu se ništa dogodilo, kao nov je. Znači drvo vs metal =>metal pobjednik! Čak sam se borio skinuti ovu sabijenu piljevinu s vrha.


Zaključak= ova moja metoda ne šteti ni drvu (iznutra ni izvana zbog lupanja), ni nožu (trn i vrh ostali su čitavi), nije potrebno nikakvo ljepilo, osim ako želite biti extra extra sigurni, čak sam smatrao da je trn nedovoljno dug naspram cijele duljine noža, ali to nije problem, jer nema te sile u normalnoj uporabi koja bi skinula dršku s noža. Ako pogledate crtež na drški, odnosno dizajn, vidite da je predviđeno da ima 3 pinsa, šipkice, kako god, ali već utvrđeno, to je nepotrebno- drška čvrsto drži trn. Aluminijski se štitnik nije oštetio, dapače, kako je taj metal mekan, još se dodatno stisnuo oko trna i ramena (plastična deformacija rekao bih). Nastavljam tako raditi i ostale noževe trn konstrukcije.

Krećemo s novom drškom. Isti komad parene bukve. Bušim rupu.


Lijepo centrirano.


I kurac. Prilikom nasađivanja drške, budala, uzeo sam neki mali komad čvora masline da mi se nož ne zabija duboko u panj. Sve bi bilo ok da sam stavio na pod, na ravno. Ali ja stavim na onaj panj i krenem lupati, ne shvaćajući da radim polugu na vrhu. I bum, ode 4 mm vrha. Skoro sam ga bacio kroz prozor. Krv mi je popio!! Ponavljam, ovo je moja greška, ne greška tehnike kojom nasađujem drške. Oh well, ostao mi je lijep ukras i uspomena na glupost.
Nije mi se dalo skidati dršku, ponavljati TO, isturpijati, opet TO i opet drška, pa sam odlučio popraviti brusnim papirom nakon što obradim dršku.


Ali unatoč slomljenom vrhu, drška je lijepo nasađena.




Maledetta puttana!




Od svega, najduže mi je trebalo srediti taj vrh sa brusnim papirom. Danima je trajalo, danima! Vrh je sada puno "tuplji", odnosno oštrica ispod vrha ima trbuščić. Kut između oštrice i vrha je skoro 90 stupnjeva. To bi trebalo pomoći prilikom guljenja čak i ako nož stoji skoro okomito naspram lovine.


Oblikujem dršku. Tu mi pomaže moj dobar stari radni nož Tiramisu, onda ova Mora 163 i nove rašpe od AlphaToolsa, kupljene za 60ak kuna, kružna, polukružna i kvadratasta. Završna obrada im je očajna, kao i raspored zabaca, ali svejedno, dobro "grizu" drvo, kontra i uzduž godova.




Napredujem. Kao što vidite, pojačao sam štitnik tako da sam ostavio drvo iza njega...Da sam krenuo skidati svo to drvo iza, izgubio bih puno vremena i nemoguće bi mi bilo ne oštetiti aluminij.


Ne volim raditi sa kožom jer je mekana i turpija samo kliže preko nje pa sam se dosjetio ovoga- kap cijanoakrilata iliti super ljepila istog trena kožu pretvara u plastiku. Hell yeah, sad pričamo. Lijepo mi je ispalo. Brus papir 120, pa onda opet na 1200, samo ta dva imam haha


Namakanje u jestivom lanenom ulju nešto više od 12 sati. Znam da je netko govorio da ulja uništavaju ljepila, ali pošto ga nema, nije problem. Nisam ga puno imao, samo dno puding čašice, ali osmozom ga je drvo popilo.


Lijepu je boju dobilo. Još mrvicu brušenja sa 1200 da spustim uzdignuta vlakna bukve.


Koža je dobro ispala, nije popila ulje, barem s vanjske strane zbog cijanoakrilata, i stoga ne mrda, nije mekana. Drška je preudobna, stvarno. Vidim da napredujem. Svjetlosnu sam godinu daleko od Rinosa, Oetzija ili Bradonje, ali jednog dana ću doći i do njih. Uzori, što ćete.


A sada i futrola...majko mila, oči gubim pišući ovaj post. (stanka od dva dana).

Ajmo dalje. Pošto nisam imao dovoljno debelu kožu, samo od neke stare crne torbe, nekih 1,5-2 mm debljine (poslužila je kao razdjeljnik), odlučio sam futrolu sašiti od jelenjeg krzna koje sam na poklon dobio na prošlogodišnjoj Dravanturi...Tamo je poslužila za izradu čamca, a sada će i za futrolu. Nabavio sam i novi alat- kliješta za bušenje marke Wiesnt za 70ak kuna. Prije toga, zajedno sa onim rašpama, uzeo sam od Alpha tools-a za 30 kuna, ali preporučam izbjegavanje u širokom luku. Koliko platiš, toliko dobiješ, ne?
Cutlassova radionica na ovogodišnjoj Dravanturi debelo mi je pomogla. Precrtah nož, ostavih 2-2,5 cm sa svake strane i režem. Tek sam kasnije shvatio da sam trebao oko štitnika još i više...pa sam odustao i odlučio spremiti za neki drugi projekt. Ali pomisao na to da bih se Cutlass, vrag, razočarao mnome, nastavio sam s radom. Tijesno je, ali drži.

Vidi se kako je vrh "tuplji" i konvkesan u odnosu na drugi dio oštrice.


Foto sešn na budućoj futroli.


Precrtavanje...


Tu sam već shvatio da sam pogriješio...premalo kože sam ostavio za štitnik.


Ovdje je više-manje futrola gotova...


Frog, belt loop ili kako se već to kaže (omča?) je jednostavna. Nisam imao više kože za preklapanje, niti mjesta na futroli- Bezveze bi mi bilo šivati preko krzna i uništiti estetiku.


Siguran šav...


Stražnja strana futrole. Prilikom pravljenja onog ureza na srdini futrole radi lakšeg savijanja, prejako sam lupao šarafciger pa sam vrh prerezao. Sredio sam to šivanjem kožne trakice s unutrašnje strane. Osim toga, tom sam trakicom učvrstio futrolu.


Oku ugodno.


Tu se vidi ta "trakica", sada je zaljepljena.


Frog. Donju desnu rupu sam prerezao pa je u pomoć opet stigao cijanoakrilat.


Vidi se greška, odnosno rez na stražnjoj strani i ta trakica.


Nož nije baš dobro sjedao unutra pa sam odrezao višak kože za zaštitu šavova (srednji sloj).


Blesavo mi je bilo ne ukrasiti ga. Wet forming je pomogao, nož lijepo legne ali dodati ću kožnu vezicu ili nešto za sigurnost. Čvoriće na krajevima jute sam zalijepio sa CA, prije će puknuti nego li se odvezati. Dodao sam i ova dva štosna prstena od roga. Jedan za objesiti nož, a drugi čisto kao dekoracija. Jelenja futrola, jelenji rog.




Odlučio sam šivati sa malo jačom jutom (ili konopljom, ne znam) jer boja paše krznu, gotovo se i ne vidi. Ne sumnjam da će biti problema sa pucanjem, čvrst je to materijal, pogotovo kad ga još impregniram kremom od lanenog ulja i pčelinjeg voska. Tako ga voda neće oštetiti.




Moram poraditi na nekim stvarima. Recimo, smeta me da je prijelaz drške na nož kao stepenica, tj, nisu u istoj liniji, na to sam zaboravio. Prva slika pokazuje kako bi prijelaz trebao izgledati. Smeta me da sam na futroli koristio Sharpy-jev permanentni plavi marker za precrtavanje, koji se još uvijek vidi nakon šmirglanja. Smeta me ta sam još uvijek brzoplet i da sam potencijanlo, u više navrata, ugrozio cijeli nož i futrolu. Ne volim raditi s kožom, valjda jer mi ne ide. Ali napredujem. Bit će neš od mene, trud je bitan. Nož sam radio više mjeseci...u prevelikim stankama, to utječe na kvalitetu.

To je to ljudi moji. Nakon 101 slike i sati pisanja, nadam se da ćete biti zadovoljni. Kritike su dobrodošle.
Back to top Go down
View user profile
predrag1969



Posts : 507
Join date : 2012-03-17
Age : 47
Location : Malojaroslavec, Rusija

PostSubject: Re: Lovački nož   Sun Aug 19, 2012 5:35 am

covjece, skidam kapu i nisko se klanjam za sav ogroman posao koji si uradio da bi smo i mi vidjeli kroz sta si prosao. noz je napravljen, futrola je sasivena. necu ti govoriti o greskama, ti si ih sam nabrojao, svjestan si ih i ne mislim da ces ih ponoviti. ono sto mi smeta je sledece: poslije gomile fotografija procesa izrade i jos vece gomile slova napisanih u tvom obzoru, zasto nema normalnih slika gotovog noza??? gdje je profil, anfas, vid odozgo, u koricama i bez??? potrudi se jos malo i daj nam pogledati na stvoreno...
Back to top Go down
View user profile
Davor



Posts : 268
Join date : 2010-02-09

PostSubject: Re: Lovački nož   Sun Aug 19, 2012 11:39 am

Dobro je Strider a bit će i bolje. Meni isto rijetko ispadne onako kako sam
si zamislio a bilo je puknutih vrhova pa i cijelih noževa, onda sve te greške
nazovemo radnim iskustvom i to je to. Polako dalje.

Jedino sam skeptičan uvezi nasađivanja držalice bez ljepila, zanima me ako
će držati i nakon godinu-dvije.
Back to top Go down
View user profile
Strider
Admin


Posts : 466
Join date : 2009-12-01
Age : 24

PostSubject: Re: Lovački nož   Mon Aug 20, 2012 3:42 am

Evo majstore, nije namjerno! Very Happy Uopće nisam o tome razmišljao hehe

Specifikacije:
Čelik- turpija
Drška- bukva
Duljina oštrice- 131 mm
Duljina drške- 111 mm
Ukupna duljina- 242 mm
Širina oštrice- 23 mm
Debljina oštrice- 4 mm
Debljina alu štitnika- 3,5 mm
Duljina trna- 81 mm
Širina trna se smanjuje sa 11mm kod ramena do 6 mm na kraju.





usporedba s Morom














Definitivno nije bushcraft friendly, prije neki bodež.

Davore, lijepo si sročio onu rečenicu s radnim iskustvom...Kao što sam negdje pročitao: "Knifemakers don't make mistakes, only shorter knives!" Cool

U svakom slučaju, ostati ću u kontaktu s momkom kojem ova rugoba pripada,i naglasiti ću neka pazi. Ali i da se počne micati, samo jedan pins bio bi dovoljan. Mislio sam ga i staviti na sredinu, od mjedi, ali bi mi borer skrenuo najvjerojatnije.
Back to top Go down
View user profile
Karlo Ban
Admin


Posts : 1686
Join date : 2009-08-22
Location : Zagreb

PostSubject: Re: Lovački nož   Sun Aug 26, 2012 10:32 am

to je to, trud, trud i trud...hvala na iscrpnoj prezentaciji.

_________________
www.karlo-ban.com

facebook

https://www.instagram.com/karlo_ban/
Back to top Go down
View user profile http://www.karlo-ban.com
Sponsored content




PostSubject: Re: Lovački nož   Today at 9:32 am

Back to top Go down
 
Lovački nož
View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1
 Similar topics
-
» Lovački nož

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
* F E R R U M * :: NOŽEVI :: Strider Noževi-
Jump to: