* F E R R U M *
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


FORUM O KOVANJU I IZRADI NOŽEVA
 
HomeLatest imagesSearchRegisterLog in

 

 počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica

Go down 
4 posters
AuthorMessage
BorisH




Posts : 47
Join date : 2009-08-23
Age : 48
Location : zg

počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitimeTue Sep 29, 2009 4:08 pm

Ovu temu sam prvotno započeo na hr_oruzje.org, i nakon dobrog prihvaćanja uz pivo i sveopćeg nerada u kovačnici vrijeme je da se nađe tamo gdje zaslužuje i ponudi onome tko ju želi i proživjeti. Mnogima već viđeno ali...
P: Dr phil, kako da napravim fuzijsku bombu?
O: Da biste prešli dalek put potrebno je imati dobrog konja s dobrim potkovama.
A to je već neka druga priča koja bi počela otprilike ovako (barem što se potkova tiće)

otvaram novu temu s vlastitim isključivo doživljenim i preživljenim iskustvima.
samouk sam i s previše stranih pojmova u glavi pa ću izbjegavati opširne definicije i pokušati stvari opisati zdravoseljački kako ih ja doživljavam. probat ću dodati što više detalja, što bitnih što nebitnih, možda nađete nešto korisno, a možda i vi mene nečemu naučite.
neka vas ne zavara naslov, kovanje je zahtjevan i opasan posao i neke moje metode i oprema najvjerojatnije nisu u skladu sa svim propisima pa to smatrajte upozorenjem da radite na svoju ruku, sa svojim prstima i svojim očima. kao propali strojar i s par godina bravarskog iskustva imao sam neki temelj za početak, ali vjerujte iskustvo na sličnim poslovima dobro dođe ali nije nužno.
pretpostavljam da imate puno volje, viška snage, nešto vremena, malo para, tvrdoglavi ste kao mazga i imate sigurno mjesto za radionu.
sve se da izvesti brže, pravilnije i sigurnije, ali navedene postupke sam isprobao osobno, i makar negdje bili i pogrešni vode do pravog cilja - funkcionalnog proizvoda ( čitaj noža ) s kojim sam zadovoljan.
dodavat ću stvari kako ih stignem napisati i kako ih se sjetim pa oprostite na prekidima ili isprekidanoj radnji. strpljen - sprašen.


za početak sam koristio i još koristim :
1. bravarski čekić 1500g – glavni čekić za sve teške radove, na kojem sam izbrusio, zaoblio rubove kako mi ne bi stvarali ružne, teško ispravljive ožiljke na iskovku i promjenio mu dršku da mi bolje paše
2. bravarski čekić 500g – za finije radove, isto zaobljenih rubova
3. nakovanj – metar željezničke šine prikucan jakim čavlima za polegnuti panj, gluntra što tvrđeg i što težeg komada čelika s radnom stranom izravnatom i ispoliranom.
bitno je da je nakovanj dobro učvršćen za stalak i da zajedno teže minimalno 50kg.
visina nakovnja – do zglobova prstiju stisnute šake, ruke opuštene uz tijelo dok stojite uspravno uz nakovanj, predvidite mogućnost sigurnog reguliranja visine. nakon par sati nepravilnog položaja kičma se počinje buniti.
trenutno koristim zamašnjak neke danferice star ~80 godina, koji sam iskopao kod punice u vrtu, težine ~40kg, pričvršćen zavarenim klanfama za panj agacije težak ~60kg.
što teži to bolje. čak i nakovanj od 50 kg voli skakutati pod udarcima što otežava kovanje jer materijal jednostavno ne „ide“, a i postoji opasnost da vam padne na nogu. doživljeno.
4. peć – malo pepela, kolica ilovače, okvir, cijev čelična 2cola 1m dužine, fen ili slično puhalo. pogledajte jedan od idućih postova sa skicama da dobijete ideju.
5. min. 100 l bačva s vodom – za pranje zaprljanih rukica, hlađenje čekića, kliješta i sprženih ekstremiteta te povremeno gašenje požara + limena kanta
6. zaštita – barem jači plastični cvikeri koji se ne magle sa zaštitom od UV zračenja (već sam bio na vađenju čelične špene iz oka – s tim se pomirite), maska protiv sitnih čestica za nos i usta, kapa koja vam štiti kosu i vrat od pepela i iskri kad se zaigrate s dovodom zraka na peći, varilačke dugačke rukavice ( čelik koji ne svijetli uspješno skida kožu), kožni šircl ( fertun, pregača ), cipele debelog đona ili drvene klompe koje će vam dobro doći kada nagazite na užareni metal i/ili komad ugljena, radni pamučni kombinezon, ni pod razno ništa od plastičnih tkanina.
7. kliješta vam u ovom stadiju ne trebaju, kasnije će te ih jednostavno sami napraviti. obzirom da ipak treba znati kontrolirati ista, bolje je za početak da kujete iz duže čelične štange i držite za hladni kraj
8. puno živaca – ako vam ne ide odmorite trenutak i razmislite o slijedećem koraku. jednom sam si neopreznim udarcem katapultirao užareni komad čelika u nos. šteta što još nisam svladao kaljenje pa je kasnije puknuo, inače bi bio pravi nož otkovan u krvi.
9. par starih turpija za vruće turpijanje, par novih turpija za hladno turpijanje, nešto brusnog papira, vodobrusni kamen.
10. tepsija dubine ~5cm, širine po potrebi za kaljenje, napunjena rabljenim jestivim uljem ~10l ( pazite što ste pržili u ulju, ako je bila riba bacite to ). svinjska mast je dobra iako očekujte sve gladne cucke iz okolice. motorna ulja sagorijevaju štetno za pluća, vodu koristite tek kad svladate ulje.
11. za radionu koristite zaštićeno mjesto stalne opasnosti od požara, nemojte bučiti susjedima i neka bude dobro provjetreno. obzirom da je večina vikenda kišna, krov dobro dođe.
12. par rabljenih auto opruga ili već izravnati komadi visoko ugljičnog >0,5% C, ne legiranog čelika (više legirani i nehrđajuči čelici predstavljaju velike probleme u početku)
13. široka kanta za držanje alata, materijali i sl.
14. 10kg, vreća dobrog SUHOG drvenog ugljena, ne brikete– s vremenom će te znati razliku. ili si ga sami napravite, jednostavno je i zabavno
15. bušilica, brusilica i sl. katkad pojednostavljuju postupak, ali nimalo ne fale.
16. jači škripac, na kojem nećete lupati jer voli puknuti
17. dodat ću naknadno kad se sjetim, ali sve bitno je tu

brzo će te naučiti cijeniti kvalitetne rukavice koje su u početku malo nezgrapne, do tada držite bačvu s vodom vrlo blizu.
svi navedeni alati su sasvim lako i jeftino dobavljivi i dovoljni za početak, uvodite nove alate kada vam stvarno zatrebaju.

da bi čelik doveli do prave temperature od 800 i kusur celzija, u nemagnetičnom području, potrebna nam je temperatura iznad obične vatre. moja peć je napravljena od ilovače pomješane s malo pepela u starom limenom škafu s 2 colnom cijevi na dnu na koju je dugo vremena bio utaknut stari fen za kosu kome sam isčupao grijač.
kad mi je fen riknuo prikopčao sam obični usisavač. ispušni dio usisavača sam obujmio vrečom za smeće, izbušio jedan čošak i privezao na cijev koja ide u peć. vreču za smeće dodatno sam izbušio da smanjim patnje usisavaču. u planu mi je iskoristiti jedan ili više kupaonskih ventilatora. ako koristite elektropuhala uzmite nešto što može izdržati 2-3 sata puhanja bez preopterečenja. prelijen sam za ručna puhala pa ih nisam do sada koristio, ali ću javiti rezultate kad složim jednog. u privitku je pdf sa opisom koji sam i ja preuzeo i izradio peć uz minimalne preinake.
prva peć mi je imala zemljanu kupolu iznad navedenog, što je poprilično poboljšalo svojstva i značajno smanjilo potrošnju ugljena, ali sam teško uguravao veće i iskrivljene stvari unutra pa sam razbio kupolu. preporučam kao drugu peć za manje, brze radove.
da bi ugljen davao dobar žar potrebno ga je prvo malo ispeći kako bi se izdimile nečistoće za koje doturi kažu da su kancerogene i opasne pa maknite nos. dobra kovačka vatra se ne dimi i nema otvorenog plamena. samo predivan šum kojeg neki uspoređuju s zmajevim dahom. (nisam upoznao niti jednog zmaja, ali ne znam kako da to opišem)
ugljen koji čeka na rubovima peći slobodno poškropite s malo vode ako se zapali i gurajte ga prema sredini, srcu vatre, kako bude izgarao.

izbjegavajte zagrijavanje otkivka u donjem dijelu peći gdje cijev dovodi zrak. atmosfera je oksidirajuča, ostat će te bez ugljika i pregorit materijal. zagrijavajte u sredini gdje vam površina otkivka neće dobivati prevelike naslage šljake. pri vrhu vatre atmosfera je karbonizirajuća i tu čelik prima ugljik, ali je i temperatura nestalna.
naslage tj. šljaku s otkivka nastalu u vatri sastružite drot kefom ( alat pod 17. ) prije lupanja. inače dobivate ružne pukotine te slab i kvrgav otkivak.
postoji metoda da se poškrope nakovanj i čekić vodom prije kovanja, ali je potrebno držati iskovak iznad nakovnja a ne na njemu prilikom kovanja, pa kad se uslijed udarca vreli čelik i voda sretnu, šljaka „eksplodira“ i otpadne. to funkcionira ali je i dosta teško u početku za izvesti.
magnet za provjeravanje temperature držim sa strane nakovnja i kad smatram da je temperatura ok (svjetlo crvena, ovisno o rasvjeti) približim zagrijani čelik. možete ga pričvrstiti i na neku štangu i provjeravati magnetičnost u peći, ali tada riskirate da si iščupate „hladni“ iskovak iz dobrog položaja u vatri.
na nekoj stranici sam pročitao da je temperatura ok kada po površini čelika počmu plesati sjene, poput valova brze tekućine. koristim tu metodu s uspjehom, ali pazim da mi je peć u stalnoj i istoj sjeni jer pod jakim ili različitim svjetlom ne možete razlikovati nijanse.
otkivak zagrijavajte polako da se temperatora ujednači i na manjoj površini koju mislite deformirati. ne kujte materijal koji se ohladio, teško je i izaziva pukotine.
ja materijal držim na granici nemagnetičnosti pa stignem lupiti 5 do 8 udaraca po vađenju iz peći. brojite udarce, tri sa jedne strane, pa okrenite otkivak, tri sa druge, jer će te kasnije teško ispraviti zakrivljenost u jednu stranu.
kada ispeglate vrh šipke, dobili ste nešto oblika iskorištenog kurtona. u grubo ga izravnajte čekićem, pustite da se ohladi i divite se svojoj prevlasti nad čelikom.
zagrijte otkivak na tamno crveno, ušarafite u škripac i poravnajte obrise oštrice i vrh starom turpijom. toplo sječenje ćete naučiti kasnije. ne oštrite turpijom. istući će te oštricu čekićem iz nemagnetičkog stanja. sad ste shvatili da se pri izradi oštrice vrh budućeg noža počima opako dizati. prilikom izrade sljedećeg noža znat će te koliko morate zakriviti oštricu tj. vrh prema dolje da dobijete ravan gotovi proizvod. ugrubo izravnajte čekićem (pljoštimice), pustite da se ohladi i još malo se divite. dotjerajte turpijom, uredite vrh. još jedna vatra i malo istucite čekićem dok ne budete zadovoljni. izravnajte. povlačenjem turpije po strani noža ( nož u škripcu, turpiju držite u ravnini sa stranama noža okomito na drška-vrh pravac i stružete da izglačate površinu, ponovite sa finijom turpijom dok stranice noža ne budu bez zareza, slično hoblanju) ni pod razno ne turpijajte oštre rubove jer će isti popucati prilikom kaljenja (na početku oštrice i na prijelazu oštrica-tang) , neka sve bude u krivuljama. brid oštrice neka ne bude manji od 1,5mm. brusit ćete na kraju.
sad ste već dobili nešto što slići nožu istina malo svinutom prema gore, ali ostavite ga za referencu.
nikad ne bacajte neuspjele radove, izvrstan su podsjednik.
uvijek napravite barem tri otkivka prije nego promjenite tehniku.
zagrijte do nemagnetičnosti cijeli nož i zapiknite šipku u zemlju da se polako ohladi do sobne temperature. izbjegavajte vjetar s jedne strane, doticaj bilo čega jer će se svinuti na hladniju stranu. zagrijte izravnajte eventualnu krivinu i ohladite. ponovite postupak barem tri puta dok nož ohlađen ne bude ravan i bez zaostalih naprezanja uz sitno zrnatu strukturu. budite vrlo pažljivi pri temperaturama, ovime pripremate nož za kaljenje i brzanje se skupo plaća ( ne novčano, ali dobit ćete izvitopereni ili puknuti nož). dršku ćemo ostaviti nedovršenu. neka oštrica noža viri iz šipke.
kaljenje:
nova čista vatra, očiščen nož i polako dodavanje zraka u vatru. pripremljena kanta s uljem ili dublja tepsija obzirom da nam nož nije ravan – mora cijeli uroniti, i drška. kada je CIJELA oštrica s drškom ( koju sada i nemamo ali nije bitno) nemagnetična zadržimo malo na toj temperaturi i uronimo u ulje na sobnoj temperaturi. uronimo pod kutem kako nam ruke i lice nebi bili na udaru vrelih isparenja i vjerojatnog plamena iznad ulja. ne mješamo. ne udaramo po stranicama kante. ne mrdamo lijevo desno. nož neka cvrči dok se ne ohladi u istom položaju u kojem ste ga zaronili. kasnije ćete svladati napredne tehnike uranjanja. micanje noža postrance će ga svinuti.
vjerojatno neće uspjeti iz prve. (onda ponovite postupak sa zagrijavanjem i ravnanjem jedno tri puta pa opet na kaljenje).
ručno kovani nož mora bit malo izvitoperen ali dok ne smeta funkciji u redu je. svaki idući će biti bolji.
ako je nož poslije kaljenja iskrivljen ne budite lijeni i ponovite postupak, preša ili lagani udarac čekičem ga šalje u više dijelova.
ako smo zadovoljni kaljenjem, nemamo puno vremena za divljenje. u vručoj vodi s deterdžentom ga lagano bez previše pritiskanja operite od ulja. za dršku prišarafite u škripac i probajte lagano povući novom turpijom po oštrici. ako turpija grize premekan je oko ostavlja samo male tragove imate dobru tvrdoću koja će držati oštricu. treba malo iskustva da se priviknete na ovaj način određivanja tvrdoće. turpije su kaljene puno tvrđe nego ikoji nož pa ako ne grize jako, dobro je.
pažljivo s nožem trenutno je u vrlo krhkom stanju, ako vam ispadne, kvrcnete ga ili ostavite duže vrijeme skoro sigurno će pući kao staklo. sa brusnim papirom ručno lagano očistite strane noža do sjajnog metala. iskoristite alat broj 18. ( ručna pila za željezo) i otpilite iza drške dio koji je još mekan ( piljenje po zakaljenom dijelu ili flekserica daju previše vibracija), pazite da vam otpiljeni nož ružne drške ne ispadne. otrčite do mamine pečnice koju ste prethodno zagrijali na 250 celzija i molite boga da nisu kolači unutra, nemojte gasiti pečnicu, i lagano postavite nož na grijanje, samo pazite da se jedna strana noža ne grije više od druge (pazite da vam gornji grijač ne tuče u jednu stranu noža). uglavite nekako nož leđima prema grijaču. nakon 30 minuta izvadi, ohladi pa ponovi još dva puta.
voila. naš prvi nož je možda ružan ali vam daje dovoljno iskustva da nastavite dalje sami.
vodobrusnim kamenom izbrusite oštricu, dotjerajte rubove i omotajte badrljak od drške.
uf valjda nisam štogod bitno zaboravio.

Cijevi koje uvode zrak u peć. prvu sam bušio u dva reda cik-cak po 7 rupa fi5mm razmak ~2cm, sa druge strane 6 rupa fi5mm u zvijezdi pa bih samo zaokrenuo cijev ovisno da li sam trebao duže ložište ili lokalizacijsko uže.
dobra iskustva sam imao i kada sam kraj cijevi ostavio u sredini peći, pa rupe nije ni trebalo bušiti, ali to mi je preusko za stalnu upotrebu.

prednost glinene peći je kad vam dosadi, lupite ju nogom i napravite novu.

onaj stari tip usisivača sa istim ulazom i izlazom sam iskoristio za svoju prvu mačetu prije 20 godina. nikad ga nisam prežalio .
btw. ona vreča za smeće na mom usisivaču mi služi i kao mjeh i kao regulacija pritiska te ne traži reduktor za spajanje na cijev peći.

rupe je jednostavno napraviti probijačem dok je nož vruč, a za lijepše rupe na gotovom zakaljenom nožu koristim kobaltna svrdla koja ga buše kao sir.
nikako da nabavim stapnu bušilicu.

nažalost, teško mi je i jedan dan vikenda odvojiti za kovanje. očekujem pozitivne promjene na proljeće.

ja sam koristio brusilice dok nisam probao vruče turpijanje, tada sam izbacio nepotrebne alate na struju. isprobao sam i nešto slično japanskom senu ( sporiji je, ali ostavlja puno ljepšu površinu, tko bi rekao da se čelik može obrađivati jednostavno poput drveta )
spomenuo sam rabljenu auto oprugu.
da bi ju mogli koristiti istu je potrebno izravnati. meni najjednostavniji način je da zagrijavam segment po segment (~6cm) do nemagnetičnosti ( obzirom da je zakaljena potrebno ju je pošteno otkaliti da izbjegnemo pukotine i olakšamo si posao ) koji ugurate u cijev ( nešto širu od promjera opruge )učvrščenu recimo u škripcu i rukama ispravite dok je zagrijani komad u cijevi. na ovaj način možete izravnati do ~40cm opruge bez upotrebe čekića ili sličnih alata. ako vam treba duži dio jednostavno zagrijete onaj krivudavi dio donekle ispravljene šipke i lagano potučete da zadržite okrugli profil i nastavite dalje s cijevi. početak koji je stisnut zagrijete i izvinete s kliještima da ga možete ugurati u cijev. kad se primaknete kraju opruge i rukavice počnu opako propuštati toplinu, pomognete se s dvojim kliještima.

moja prva kliješta su bila klasična dugačka za drot bez plastičnih drški, što je danas popularno ( nije lijepo ni kad ugazite u žvaku ). čim vratite otkivak u vatru gurnite kliješta u vodu da malo povrate čvrstinu. s vremenom će se deformirati jer će preuzeti dosta topline iz otkivka i otkaliti se.

povremeno ću dodavati detalje da ne širim nepotrebno temu. ovo su osnove i ovdje se uglavnom namjeravam zadržati.
sad kad ono najosnovnije znate preostaje vam samo lupati i lupati, nakon nekog vremena počet ćete i kovati.

preporučam isključivo dokazane blacksmith, a ne bladesmith stranice, poput američke abane.
da biste dobili grif za lijepe i funkcionalne noževe prvo morate svladati osnove kovanja koje uključuju i izradu potkove. sve ostalo su detalji koji će vam pomoći da posao obavite kvalitetnije i brže pa vam ostaje vremena da pravilne tehnike primjenite za uljepšavanje svog sječiva izvrsnih performansi koje vi, a ne kineska tvornica, želite. to i jest bit današnjeg ručnog kovanja noževa.
http://www.abana.org/resources/education/chf.shtml

svi porozni materijali koji nisu specificirani za visoke temperature (beton, salonit, većina kamenja, današnje cigle..) vole eksplodirati na temperaturama koje u dobro složenoj peći u srcu vatre mogu prijeći i 1500 celzija. Radi vode koja se širi brže od materijala iz kojega neuspješno pokušava pobjeći.

čisto za probu uspio sam u "škafenoj" glinenoj peći sa usisivačem taliti većinu čelika, ali OPREZ, kada lupite čekičem po gnjecavom, bijelo usijanom komadu, očekujte supernovu užarenih kapljica u obliku kišobrana. prekrasan doživljaj i efekti i preko dana, a kamoli noći. ( pod uvjetom da ste prikladno odjeveni i obuveni, u dva sloja debele kože )

stare sušene cigle koje se danas još nalaze samo u vrlo starim kućama i štagljevima ne pucaju ali se nakon nekog vremena počnu rastaljivati.
u glavnoj peći mi srce vatre čuvaju cigle iz termoakumulacione peći. podnose puno, ne pucaju, iako mi treba nešto više vremena kod prve vatre za radnu temperaturu, obzirom da nisu izolatori.

Zašto? Eto zato.

P: Zar ne bi bilo bolje imati teži čekić?
O: Bi, ali s njim treba precizno mahati duže vrijeme. A jedan neprecizni udarac zna upropastiti ono što ste pola dana uljepšavali. Nakon početnih udaraca će vam se činiti da materijal ne ide i da vam fali snage. Bez brige, imajte dobru temperaturu i nećete se ni snaći i skužit ćete da ste previše stanjili otkivak.

P: Koliko je bitan „profesionalni“ nakovanj kojeg vidimo na slikama kovačnica?
O: Nakovanj je alat koji se stoljećima razvijao da bi dobio taj oblik sa svim korisnim stvarčicama na njemu. Dobro dođe, ali mi smo nožari i manje-više ništa nam od toga nije potrebno, tako da možete izraditi masu super kvalitetnih oštrica na nečemu jednostavnom, dovoljno teškom, tvrdom i ravnom.

P: Koliko je isplativo kupovati šmensi „profesionalne“ izolacijske materijale?
O: Za početak u potpunosti nepotrebno. Tek kad se isprofilirate i budete točno znali što želite.

P: 100 l? Ma daj, dosta mi je kanta.
O: Često ćete na brzinu gurati glavu, obje ruke, nogu ( vjerojatno sve u isto vrijeme ) u vodu pa veća zapremina dobro dođe i teže se prevrne, a i u slučaju požara osam kanti gasi bolje od jedne.

P: Što fali plastici?
O: Zaustavna moć. I još se voli zapaliti u trenu i bez očitog razloga.

P: Želim kovati radi relaksacije, čemu puno živaca?
O: Ja kad se želim relaksirati ne legnem ispod visećeg klavira.

P: Zašto stare turpije?
O: Nove će izvrsno odraditi posao. Ali nakon vrućeg turpijanja će previše omekšati za uobičajenu uporabu.

P: Zašto ne flekserica umjesto vodobrusnog kamena?
O: Flekserica je brža, ali opako grije otkivak i mali pritisak u krivu stranu će ga upropastiti. Sjećate se onog par milimetara plavog pojasa pokraj reza šajbe. Upravo ste zakaljenu oštricu spustili na 20 HRC.

P: Ja bi ipak vodu.
O: Nemoj. Ili nabavi čelike koji se kale u vodi.

P: Ipak želim izraditi nehrđajući nož.
O: Odi u dućan, opiši koji čelik ti treba i za što, doma ga izbrusi i vrati u dućan na toplinsku obradu.

P: Želim iskovati nehrđajući nož.
O: Ja isto.

P: Kako da bušim rupe?
O: Zagriješ otkivak, položiš ga na jaku čeličnu ploču s rupom, i probiješ probijačem odgovarajućeg promjera. Prije nego probije do kraja s prve strane okreneš i izbiješ do kraja s druge.
Dobro, bušilica je dozvoljeno varanje.
ako su ružni popucali plikovi, to je šljaka grunula u ulju, a stvara se kad predugo držiš tu stranu prema dovodu zraka u peći pa površina oksidira. ako nije iskrivljen, turpija će otkriti lijepi nož
Problemi uporabe magneta pri kovanju.

Često spominjemo uporabu magneta za provjeru temperature prilikom kovanja i posebno kaljenja.
Iako sam naveo da neću komplicirati sa stručnim izrazima, za one koji ne prihvaćaju zdravo za gotovo, potrebno je razdvojiti različite faze kroz koje prolazi čelik na molekularnoj razini. O navedenim nazivima možete sve saznati na netu a možete ih nazvati i x,y,z…
Vrlo pojednostavljena tablica tzv. Fe-C fazni dijagram

ovdje ide slika koju ne znam umetnuti Embarassed


Tekst se odnosi samo na ugljične čelike obzirom da su većina nehrđajućih čelika, pogotovo gdje je dodan nikal, nemagnetični.
Kritična temperatura od 724 ۫C je ona gdje se počinje formirati austenit i magnetičnost počinje padati obzirom da je čisti austenit potpuno nemagnetičan.
Eutektoidni čelici imaju 0.76% ugljika i transformacijski prijelaz je vrlo brz kako se vidi iz dijagrama.
Kujemo i kalimo ne iz vrućeg već iz čistog austenitnog područja.
Problem nastaje kad ne možemo precizno odrediti koliko jako magnet hvata ili ne zagrijani čelik. Čelici koje najčešće upotrebljavamo su auto opruge (0.4~0.6%C) ili kojekakve turpije (0.9~1.2%C) tako se lako može dogoditi da promašimo temperaturu kaljenja i do stotinjak celzija što dovodi do nekvalitetno zakaljene oštrice ili pak dobijamo mikro pukotine tijekom kovanja.
Kada ugledate prekrasan nož u izlogu i konačno nakon nekog vremena konačno skupite pare i odvažite se na kupnju, pokvareni trgovac vam lupi još i pdv na tu cijenu….shvaćate razliku.

Majstori iz davnina nisu znali za ovakve pretvorbe unutar čelika i određivali su temperaturu isključivo po boji otkivka ili osjećaju te dobivali poprilično različite rezultate kaljenja.
Upravo ta pogađanja temperature su najviše pridonijela mistifikaciji kovačkog obrta.Stoga, ako kao ja kujete na „stari“ način, magnet vam može pomoći samo na početku za grubu procjenu i brzo će te potražiti neki drugi način procjene temprerature.

korijen, skriveni ili punog profila pitanje je sad. naravno ovisi...
puni profil je jednostavniji za napraviti jer zahtijeva manje rada čekićem ili brusilicom, početniku je sigurniji jer je navodna slabost rezultat loše izvedbe i nepažnje,ali...dršku je potrebno prilagoditi korijenu umjesto dlanu, umjetnički štih je teže postići i najbitnije, prilikom žešće uporabe dlan je u direktnom kontaktu s oštricom i preuzima višak vibracija i udaraca što rezultira žuljevima i neugodom, a to se najbolje može osjetiti na dužim sječivima, mačevima i sl.
ušteda materijala - ovo mi je dvojbeno i za prošlost a kamoli danas

prilikom izrade skrivenog korijena kovanjem glavne greške koje sam radio su:
prenagli prelazak, preoštri kutevi sa širine oštrice što dovodi do koncentracije sila koje zapravo ne želimo koncentrirati jer izazivaju pucanje
nepotpuno zagrijavanje tj. zagrijavamo korijen i lupamo ga a pritom zaboravljamo onaj dio do oštrice koji ako ostane hladniji nego što treba kovanjem dobija pukotine i u trećoj vatri vam korijen samo otpadne, isto se dogodi i kada prejako čekićamo i materijal se ne raspoređuje ravnomjerno već se gužva i slabi.
naravno ako stanjite korijen svog teškog kukrija na 4x4mm, materijal jednostavno nije dovoljno jak da podnese udarce već se vija ili puca. mene provjereno korijen od 3/4 debljine drške u potpunosti zadovoljava pri svim tipovima sječiva i pri svim teškim poslovima a ujedno je nježan prema mojim finim kovačkim ručicama, jer je potpuno amartiziran drškom.
drška u svakom slučaju mora u potpunosti sa svih strana nalijegati na korijen bez plesanja ili zračnih džepova.
također sam primjetio da kako oštrica tako i korijen imaju puno veću vjerojatnost preživljavanja postraničnog savijanja ako stranice nisu paralelne već stanjene prema vrhovima. to ima neke veze s rasporedom sila naprezanja pa dolazi do elastičnog a ne plastičnog savijanja ili nedaj bože pucanja, ali da ne dosađujem stvar funkcionira.
pažnju je potrebno posvetiti i štitniku(križu) koji svojim oštrim rubovima ili lošim nasjedanjem može dodatno oslabiti prijelaz.
kod dugačkih sječiva je bitan i onaj završetak drške (pomel) koji služi kao stražnji štitnik, protuteg i normalizator vibracija. sinusoida vibracija nastala udarcem u tvrdo kojom se piga cijeli mač je dovoljna da polomi ruku ili sječivo u ekstremnom zanemarivanju detalja. (jeli se i vama dogodilo da zamahnete sjekirom po tvrdom drvetu i umjesto sječivom lupite držalom, opako drmne, zar ne)

inače, ponavljat ću ovo više puta, kada radite nešto novo ili ponavljate staro uvijek barem zapisujte promjene i zapažanja. nakon koju godinu ja se više ne sjećam točnog postupka izrade pa često znam ponoviti istu grešku ili ne ponoviti uspješnu metodu. problem je što nikada ne radim hladne glave i polako već po trenutnom raspoloženju. ne jednom mi se dogodilo da započmem jatagan a završim s nožem za filetiranje. a definitivno najgore je skakati s jednog postupka na drugi bez ponavljanja i utvrđivanja gradiva
Back to top Go down
Karlo Ban
Admin
Karlo Ban


Posts : 1681
Join date : 2009-08-22
Location : Zagreb

počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: Re: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitimeWed Sep 30, 2009 2:26 pm

hvala, kolega, na ovome!

procitao sam i na hr.oruzje i sada...
Back to top Go down
http://www.karlo-ban.com
LEGION66

LEGION66


Posts : 567
Join date : 2009-08-26
Age : 46
Location : KC

počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: Re: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitimeWed Sep 30, 2009 2:35 pm

Odlično sročeno.
Back to top Go down
Karlo Ban
Admin
Karlo Ban


Posts : 1681
Join date : 2009-08-22
Location : Zagreb

počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: Re: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitimeWed Sep 30, 2009 2:45 pm

za slike ne brinite...casno obecaj da cu do kraja sljedeceg tjedna staviti tutorial!!
Back to top Go down
http://www.karlo-ban.com
ninikki

ninikki


Posts : 408
Join date : 2013-12-22
Location : Nis

počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: Re: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitimeSat Jan 25, 2014 5:18 pm

Divno.. Hvala, veliko hvala.
Back to top Go down
Sponsored content





počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Empty
PostSubject: Re: počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica   počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica Icon_minitime

Back to top Go down
 
počeci početaka iliti kovačnica moja igraonica
Back to top 
Page 1 of 1
 Similar topics
-
» nova kovacnica
» kovacka vatra i jos ponesto
» KOTAČIĆI ZA BELT ILITI TRAČNU...
» Vulkanizirani iliti dihtung papir
» belt grinder iliti tracna brusilica

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
* F E R R U M * :: RADIONA :: Kovanje-
Jump to: